MANIFESTACIJE

Jurjevo se slavi kako praznik-početak proljeća (24.travanj) i početak kućanstvene-gospodarske godine. Na Jurjevo se mijenjaju, unajmljuju ili otpuštaju sluge i pastiri. To je u neku ruku pastirski praznik jer se blago toga dana prvi puta tjera na pašu, jer trave imaju najveću jakost. Od toga dana se smije spavati vani, kupati, a djevojke se na Jurjevo umivaju u vodi u koju su stavile travu ili cvijet da budu ljepše. Toga dana se strancima ne smije dati mlijeko da krave ne bi ostale bez mlijeka, a krave smiju pasti samo na zemlji od njihovog vlasnika. U Velikoj Gorici u turopoljskim selima oduvijek su se odražavali običaji vezano za Jurjevo. Ispričat ću vam kako je to izgledalo… Nekoliko dana prije Jurjeva selo obilaze jurjevski ophodnici, zvani jurjevčani, dječak od 8-10 godina, nosi u ruci zastavu načinjenu od crvenog rupca, vrpca i na vrhu zavezane poculice ili grančice. Dvije djevojčice jurjevčanke nose košaru za darove i zelene vrbove grančice. Dolaze u svako dvorište, otpjevaju jurjevsku pjesmu. DJECA PJEVAJU - Falen budi jezuš Kristuš Djeca su od gazdarice darivana jajima ili novcem. Gazdarica izabire od jurjevčica tanku šibu, simbolično udara njome djevojčicu i zatakne grančicu među grede kuće, da joj konoplja bude lijepa i da dobro napreduje. Dobivene darove, jaja i novac, djevojčice međusobno dijele. Vjerovalo se da su ta jaja veoma dobra za nasad pod kvočku. Nakon dobivenog dara djevojčice su pjevale i zahvalnu pjesmu. DJEVOJČICE PJEVAJU – fala, fala dobri ljudi DRUGA GRUPA OPHODNIKA PJEVA DRUGU PJESMU -Kruto jako veseli seU prošlosti su selo obilazili i odrasli, velike djevojke i momci. Turopoljci su bili poznati nadaleko kao izvođači jurjevskih ophoda. Djevojke su često obilazile sela u bližoj i daljoj okolici (sve do Veleševca). Ophod mladeži po selima je najznačajniji jer mladići i djevojke pjevaju posebne ophodne jurjevske popijevke, obilaze domove i sakupljaju darove. Jedan predstavlja zelenog Jurja koji drži okićenu zelenu granu u ruci. PJESMA - sv. Juraj konja jaše Popodne uoči Jurjeva, prije nego blago ide na pašu, pastiri ga okite zelenilom. Pastir isplete svakoj kravi vijenac od bršljana ili drugog zelenila i stavi joj ga oko vrata. Tako okićene krave tjeraju se s paše kući. Na vratima, kojima se ulazi u dvorište, gazdarica dočeka pastira i ovjenčano blago. Na vratima naloži vatru od suhih grančica; pali i nekoliko grančica drijenka, koji je posvećen na Cvijetnu nedjelju. Preko te vatre i kroz dim mora proći blago. Vjerovalo se, da će blago biti zdravije, da mu ne će moći nauditi nikakve coprije, naročito što se tiče mlijeka i da će krave dobro dojiti. Kad blago prođe kroz vatru, pastir skida s krava vijence i baca ih na krov staje. Vijenci se u pravilu moraju zadržati na krovu. Ako padnu s krova, „pastir će zapasti blago“, tj. otići će mu blago u kvar. Navečer uoči Jurjeva kao i na samo Jurjevo, nakon ophoda jurjevčana i običaja s blagom, pale se kresovi- vatre oko kojih se okupljaju djeca uz pjesmu, šale i preskakanje vatre. Krijes se radio od drača, borovice i slame. Oko krijesa pleše se kolo uz posebne krijesne jurjevske pjesme (popijevke). Mladež skače preko vatre sa nadom da će ih to očuvati od bolesti čitavu godinu. Preko ostatka pepela se drugi dan provede i blago s istom namjerom. Pepel sa zgarišta ima također magičnu moć pa se nosi u vrtove da ih očuva od raznih nedaća i štetočina. U prošlosti su se i oko krijesa okupljali odrasli mladići i djevojke, starci i djeca, svi koji su mogli doći, jer je postojala uzrečica: „Gdo ni letos na kresu, taj bu letos v lesu“. Vjerovalo se, da će ih vatra i dim jurjevskog krijesa očuvati svake bolesti i zla u idućoj godini. PJESMA – lepi Juro…